random determination

Dobrodošli na moj blog

21.06.2010.

the state of being alone in solitary isolation

Dane provodi u tumačenju.. interpretira vlastiti zivot.. naknadna misao o prethodno mišljenom..na to mu se svodi život. Hmm.. život.. ciklusi . kružni tok misli. Ne voli čokoladu.. ne želi emocije izazvane hemijskom reakcijom u mozgu.. želi hemijske reakcije u srcu. Zaboravio je kako živjeti, razmišljajući o životu, i o njoj.. ne, nije ONA neka stara ljubav . NJU ni ne poznaje (još uvijek).. dao bi joj svijet prije prvog rukovanja ako bi bila njegova čokolada. Budila bi molekule u hibernaciji, koje bi poslije divljale njegovim genetskim materijalom.. spirale DNK bi ispisivale LJUBAV.. ali  u stvarnosti, nije je mogao pronaći ..nije volio stvarnost.. njen tako poznati ,a bezlični miris.. njen piskutavi uznemirujući glas, njene reflektore koji osvjetljavaju misli svake ćelije u tijelu. Zato njegovo revolviranje oko osi vlastite nesposobnosti nije u potpunosti neopravdano.. Poznati  putevi pređeni po hiljadu puta, iako svaki put pokušava da napravi novi otisak na zemlji ne bi li osjećao da je dan donio nešto novo. Prelazi u patetičnu apstrakciju, sjenku ogoljenog drveta života. A bio je rođen za velike stvari.. Samo mu je trebala ONA.. Nije bio ni svjestan da je već pored njega.. Okupiran oslobađanjem od nepostojećih okova, pustio je da njegova spasonosna doza lijeka presuši pod istim žarkim svjetlom koje je i njega oslijepilo.

21.06.2010.

lovestoned

Munja, grom, zavodljivi miris zalaska sunca i okus opojne jutarnje rose.. Sve to sam iskusila pri prvom slučajnom pogledu koji sam mu uputila u magli nedorečenog zanosa dok nas je šibao teški vjerar.. Gurao nas je jedno prema drugome kao da mu je dosadilo naše oklijevanje i naši groteskni pokušaji da se odupremo odlučnim svilenim silnicama prvih leptirića u stomaku. Prepustila sam se koktelu svih onih  emocija za koje sam se zaklinjala da me neće okrznuti svojom mekoćom i sladunjavišću. Ispijala sam najslađe kapi koje su se cijedile sa izvora za koji sam mislila da je davno presušio. Rekao je da ne voli kišu, a ipak smo bezbroj puta mokri do kože gledali jedno drugome u oči na platou ispred pozorišta ne želeći da trivijalizujemo ni riječima ni pokretima iznenađujuće intenzivne iskre koje bi sigurno planule u neobuzdani plamen da nije bilo kiše . Brutalno prodoran pogled koji treptajima oblikuje najjasnije riječi koje sam ikada čula. Željno sam isčekivala svaki slog, svako slovo. Takve žmarce niz leđa može poslati samo magnetizam kosmičke prašine koju je on redovito posipao po meni. Naš susret nije bio sudbina, jednostavno se desio, ali je postao  ključna prekretnica u mom životu, najslađa pripetija.

Mrzim kliše, ne povodim se za kolektivnom euforijom, ali ovo je moj personalizirani kliše, moja singularna euforija i ne stidim se sama sebi priznati da sam spremna za prvu liniju ratišta moje budućnosti sada kada mi je suborac u neprobojnom oklopu istetoviran na zalisku moga srca. Sasvim sam spremna.

random determination
<< 06/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
4989

Powered by Blogger.ba