random determination

Dobrodošli na moj blog

20.06.2010.

this life is only a distraction from what it could really be

Kompas neobuzdano vrti svoju kazaljku, a nadala sam se da će mi pokazati pogodan pravac. Samo želim da pobjegnem nakratko.. Želim da uđem u tuđu rutinu, jer moja već suviše kopapo ranama koje vrijeme nikako ne zacjeljuje. Možda bi i moglo kada bi se pokrenulo, ali trenutno stoji.. Radovi na cesti.. Na svakoj cesti osim moje..Školovana budala, mozak pretrpan reproduciranim informacijama koje me samo guše i sputavaju .. Znanje je relativno, emocije prevrtljive.. nemam oslonac ni unutar sebe,a ni vani.. Kompas i sam preispituje svoju svrhu, iznenađen nesposobnošću da usmjeri jednu naizgled običnu osobu..

Osjećam se kao omot od cokolade bačen u  mladalackom  zanosu neke školarke koji putuje graciozno se vrteći u svojoj bespomoćnosti nošen vjetrom.. ne znam ni gdje ni zašto idem, ali se krećem i to je jedino što daje znake mog postojanja.Osjećam nevidljivo prisustvo, tako irelevantno, a ipak pokretacka snaga mojih borbi za komadić stvarnosti.. očekujem velike stvari.. ipak, čini me se da smo čisti oksimoron.. moji snovi i ja.. nespojivo. ali vučem dalje.. očekujem.. tražim.. stiže vrtlog crnih misli.. tjeram ih klaunovskim osmijehom.. odražava namjeru, ali nikako emociju.. ipak, djeluje.. zlo je uvijek glupo.. da se lako prevariti..

Ili se ja to samo tješim.. mozda se moje zlo smije meni.. pravim, potpunim smijehom??

Neka.. barem nesto u vezi sa mnom može prizvati istinske emocije..

Tako su prevrtljive i simpaticne.. pružaju opravdanje za sve gluposti,  nude zabačenu  pećinu za skrivanje od vlastog mazohizma koju uređujemo kao mistične dvorce, iako ni pauci više ne zalaze u nju.. a znanje je relativno i ništa više.

Radije čekam na svoj kompas.. valjda će se kazaljka umoriti . bitno je samo da se zaustavi..

20.06.2010.

same ish different day

Još jedna teška školska knjiga, obimna, turobna, naizgled nepremostiva prepreka za mladi um.. čitam između redova.. bukvalno.. čitam praznine i bjelilo izmedju crnih mrlji.. ne želim da percipiram duboke misli davno umrlih pijanaca koji su svoje misli nametnuli svijetu.. prva kiša.. jesen.. igram se skrivača sa  samoćom.. stalno vara i proviruje dok odbrojava moje vrijeme za skrivanje.još nisam pronašla skrovište koje mogu dosegnuti prije nego sto  moj saigrač proviri diskretno preko ramena.. spotičem se o vlastite kvalitete.. samopouzdanje varira zavisno od polozaja zvijezda.. ne žalim se na svoju samoću.. i ona  je neko drustvo iako je prevrtljiva i proždrljiva.. zato joj dopuštam da pobijeđuje u glupoj igri.. samo da me  ona ne napusti.. ipak, dobro sam.. neumorni Aristotel gura svoje prašnjave misli u praznine kojima sam pribjegavala bježeći od njega.. komutativna pravda.. distributivna pravda.. PRAVDA? Iznenađena sam riječju koja se uspjela provući ispod zidina moje svijesti..grimasa osmijeha obrazlaže moj stav o pročitanom , i odlucnija nego ikad vraćam se prazninama u knjizi.. tako su lijepe, neiskvarene..kao prve minute radio programa ujutro.. prije nego sto sve pređe u političke antinomije .. dio djela, a djelo za sebe..ah te praznine.. ne žalim za Aristotelom.. sam je kriv sto je životni vijek posvetio traženju koncepta pravde. Nikada nije bila.. nikada nece biti.. zato ne želim da se zamaram puno..imam dogovorenu partiju skrivaca kod frižidera.. mislim da napokon znam kako da se sakrijem.

random determination
<< 06/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
4988

Powered by Blogger.ba