random determination

Dobrodošli na moj blog

23.06.2010.

My silver line

U bezimenoj tami, nespremna i neiskusna sama sam se učila hodati. Nakon bezbrojnih modrica, pocijepane kože i slomljenih suza načinila sam prve sigurne korake  i od tada ništa više nije isto. U to vrjeme sam zatvorenih očiju zamišljala draga lica i osobe koje su me kupale u medenim riječima i obećanjima. Pocijepavši ružičastu zavjesu koja je bila između mene i njih ugledala sam sablasne karikature i skoro oglušila od njihovih trulih ali prodornih glasova koji su penetrirali u moju svijest žestinom najoštrije sablje. Od tada ništa nije isto.

Prizivala sam duhove mojih starih ljubavi, ali su bili nedostižni. Mora da sam unijela pogrešan kod.. Telepatija ponekad strašno cjepidlači. Naravno da ne mogu doći kada ljubav postoji samo u sadašnjosti. Sjećanje na Prošlost je samo uljepšana varijanta proživljene gluposti kojoj gradimo hramove i ljubomorno je čuvamo, jer je ona jedina konstanta koju imamo u ovom životnom logaritmu.

Postala sam svjesna nedorečenosti mog postojanja i količine inputa drugih ljudi u misli koje su trebale biti samo moje. Od tada ništa nije isto.

Odlučila sam aplicirati stroga pravila navigacije kroz prašnjave hodnike mog uma. Krećem se samo unaprijed označenim tunelima koji su pročišćeni i dekontaminirani. Danima sam  gradila elektromagnetne granične prijelaze za sve ono što ne želim da čujem i znam. Striktan pravilnik rada.. Ne želim moraliziranje, pridike, pametovanje ni izjave ljubavi koji se sastoje od riječi ili praznih gesta.  Mozak mi postaje sve više imun na takve podražaje i šalje sve manje impulsa mojoj maloj emotivnoj pumpici.. Osjećam se tako oslobođeno.

Nakon dvadeset godina spoznajem osjećaj cirkuliranja života kroz vene koje su predugo bile začepljene naslagama trulih obećanja i razočarenja.

Možda je samoljublje jedina emcija koja me neće odvesti na ivicu kanjona i onda me slatkorječivošću namamiti da sama skočim. Ne stidim se . Jednom se živi,a ja sam imala tu privilegiju da se rodim dva puta. Ne želim to prokockati.

Sada napokon znam percipirati oblake i sunce i gužvu na ulici i suze i ljepotu. Napokon!

22.06.2010.

Rehab

Izneđu boli i radosti koju mi pružaš više nema prostora ni da se provuče najblaži dah novorođenog djeteta. Da, sve dobro i zlo je reinkarnirano u tvoj lik. Mučiš me teškom paljbom pozlaćenih strijela iz tih podmuklih očiju. Bježim od tebe,samo da bih se nakon par koraka bez daha vratila u taj okrutni zagrljaj koji toliko volim. Bol koju mi šalješ impulsima kroz proljetno strujanje orošenog vazduha ne mari za udaljenost.. za nju kilometri ne postoje. Meta na mojim grudima je uvijek jasna i dobro vidljiva bez obzira na izmaglicu koju čežnja stvara oko mene. Tako si daleko, ali mi ne nedostaješ nimalo. Kretenu moj najslađi.. Redovito patroliraš hodnicima moje svijesti tjerajući istovremeno sve druge misli koje ti se nađu na putu. Uvijek si znao kako doći do onoga što želiš.. A noću, kada sklopim oči u nadi da mi je podsvijest slobodna tvog levitirajućeg prisustva i da će mi snovi lutati tundrama i savanama, ti na istrošenom platnu mojih očnih kapaka proiciraš stari nijemi film u kojem se samo pojavljuje tvoje fantomsko lice.
' Zašto mi ne dođeš?' pitaš me svaku noć.  Budim se u znoju o ljubim onu groznu narukvicu koju si mi poklonio na odlasku..
Poželim da mogu mumificirati sjećanje na tebe.. Ne želim te zaboraviti, ali me sjeckaš, ljubavi, iz dana u dan.. Davno si ušao pod kožu i sada iz daleka izvlačiš esenciju života iz mene.
Od danas te zamrzavam na temperaturi najdublje provalije na Arktiku, dušo. Jutros sam kroz prozor sobe vidjela odbačenu lutku u blatu. Zgrozila me je sličnost između nas dvije. Kada(ako) se vratiš, vidjet ćeš kako ova lutka, iako oštećena ipak donosi radost. Nekome drugom.

21.06.2010.

the state of being alone in solitary isolation

Dane provodi u tumačenju.. interpretira vlastiti zivot.. naknadna misao o prethodno mišljenom..na to mu se svodi život. Hmm.. život.. ciklusi . kružni tok misli. Ne voli čokoladu.. ne želi emocije izazvane hemijskom reakcijom u mozgu.. želi hemijske reakcije u srcu. Zaboravio je kako živjeti, razmišljajući o životu, i o njoj.. ne, nije ONA neka stara ljubav . NJU ni ne poznaje (još uvijek).. dao bi joj svijet prije prvog rukovanja ako bi bila njegova čokolada. Budila bi molekule u hibernaciji, koje bi poslije divljale njegovim genetskim materijalom.. spirale DNK bi ispisivale LJUBAV.. ali  u stvarnosti, nije je mogao pronaći ..nije volio stvarnost.. njen tako poznati ,a bezlični miris.. njen piskutavi uznemirujući glas, njene reflektore koji osvjetljavaju misli svake ćelije u tijelu. Zato njegovo revolviranje oko osi vlastite nesposobnosti nije u potpunosti neopravdano.. Poznati  putevi pređeni po hiljadu puta, iako svaki put pokušava da napravi novi otisak na zemlji ne bi li osjećao da je dan donio nešto novo. Prelazi u patetičnu apstrakciju, sjenku ogoljenog drveta života. A bio je rođen za velike stvari.. Samo mu je trebala ONA.. Nije bio ni svjestan da je već pored njega.. Okupiran oslobađanjem od nepostojećih okova, pustio je da njegova spasonosna doza lijeka presuši pod istim žarkim svjetlom koje je i njega oslijepilo.

21.06.2010.

lovestoned

Munja, grom, zavodljivi miris zalaska sunca i okus opojne jutarnje rose.. Sve to sam iskusila pri prvom slučajnom pogledu koji sam mu uputila u magli nedorečenog zanosa dok nas je šibao teški vjerar.. Gurao nas je jedno prema drugome kao da mu je dosadilo naše oklijevanje i naši groteskni pokušaji da se odupremo odlučnim svilenim silnicama prvih leptirića u stomaku. Prepustila sam se koktelu svih onih  emocija za koje sam se zaklinjala da me neće okrznuti svojom mekoćom i sladunjavišću. Ispijala sam najslađe kapi koje su se cijedile sa izvora za koji sam mislila da je davno presušio. Rekao je da ne voli kišu, a ipak smo bezbroj puta mokri do kože gledali jedno drugome u oči na platou ispred pozorišta ne želeći da trivijalizujemo ni riječima ni pokretima iznenađujuće intenzivne iskre koje bi sigurno planule u neobuzdani plamen da nije bilo kiše . Brutalno prodoran pogled koji treptajima oblikuje najjasnije riječi koje sam ikada čula. Željno sam isčekivala svaki slog, svako slovo. Takve žmarce niz leđa može poslati samo magnetizam kosmičke prašine koju je on redovito posipao po meni. Naš susret nije bio sudbina, jednostavno se desio, ali je postao  ključna prekretnica u mom životu, najslađa pripetija.

Mrzim kliše, ne povodim se za kolektivnom euforijom, ali ovo je moj personalizirani kliše, moja singularna euforija i ne stidim se sama sebi priznati da sam spremna za prvu liniju ratišta moje budućnosti sada kada mi je suborac u neprobojnom oklopu istetoviran na zalisku moga srca. Sasvim sam spremna.

20.06.2010.

this life is only a distraction from what it could really be

Kompas neobuzdano vrti svoju kazaljku, a nadala sam se da će mi pokazati pogodan pravac. Samo želim da pobjegnem nakratko.. Želim da uđem u tuđu rutinu, jer moja već suviše kopapo ranama koje vrijeme nikako ne zacjeljuje. Možda bi i moglo kada bi se pokrenulo, ali trenutno stoji.. Radovi na cesti.. Na svakoj cesti osim moje..Školovana budala, mozak pretrpan reproduciranim informacijama koje me samo guše i sputavaju .. Znanje je relativno, emocije prevrtljive.. nemam oslonac ni unutar sebe,a ni vani.. Kompas i sam preispituje svoju svrhu, iznenađen nesposobnošću da usmjeri jednu naizgled običnu osobu..

Osjećam se kao omot od cokolade bačen u  mladalackom  zanosu neke školarke koji putuje graciozno se vrteći u svojoj bespomoćnosti nošen vjetrom.. ne znam ni gdje ni zašto idem, ali se krećem i to je jedino što daje znake mog postojanja.Osjećam nevidljivo prisustvo, tako irelevantno, a ipak pokretacka snaga mojih borbi za komadić stvarnosti.. očekujem velike stvari.. ipak, čini me se da smo čisti oksimoron.. moji snovi i ja.. nespojivo. ali vučem dalje.. očekujem.. tražim.. stiže vrtlog crnih misli.. tjeram ih klaunovskim osmijehom.. odražava namjeru, ali nikako emociju.. ipak, djeluje.. zlo je uvijek glupo.. da se lako prevariti..

Ili se ja to samo tješim.. mozda se moje zlo smije meni.. pravim, potpunim smijehom??

Neka.. barem nesto u vezi sa mnom može prizvati istinske emocije..

Tako su prevrtljive i simpaticne.. pružaju opravdanje za sve gluposti,  nude zabačenu  pećinu za skrivanje od vlastog mazohizma koju uređujemo kao mistične dvorce, iako ni pauci više ne zalaze u nju.. a znanje je relativno i ništa više.

Radije čekam na svoj kompas.. valjda će se kazaljka umoriti . bitno je samo da se zaustavi..

20.06.2010.

same ish different day

Još jedna teška školska knjiga, obimna, turobna, naizgled nepremostiva prepreka za mladi um.. čitam između redova.. bukvalno.. čitam praznine i bjelilo izmedju crnih mrlji.. ne želim da percipiram duboke misli davno umrlih pijanaca koji su svoje misli nametnuli svijetu.. prva kiša.. jesen.. igram se skrivača sa  samoćom.. stalno vara i proviruje dok odbrojava moje vrijeme za skrivanje.još nisam pronašla skrovište koje mogu dosegnuti prije nego sto  moj saigrač proviri diskretno preko ramena.. spotičem se o vlastite kvalitete.. samopouzdanje varira zavisno od polozaja zvijezda.. ne žalim se na svoju samoću.. i ona  je neko drustvo iako je prevrtljiva i proždrljiva.. zato joj dopuštam da pobijeđuje u glupoj igri.. samo da me  ona ne napusti.. ipak, dobro sam.. neumorni Aristotel gura svoje prašnjave misli u praznine kojima sam pribjegavala bježeći od njega.. komutativna pravda.. distributivna pravda.. PRAVDA? Iznenađena sam riječju koja se uspjela provući ispod zidina moje svijesti..grimasa osmijeha obrazlaže moj stav o pročitanom , i odlucnija nego ikad vraćam se prazninama u knjizi.. tako su lijepe, neiskvarene..kao prve minute radio programa ujutro.. prije nego sto sve pređe u političke antinomije .. dio djela, a djelo za sebe..ah te praznine.. ne žalim za Aristotelom.. sam je kriv sto je životni vijek posvetio traženju koncepta pravde. Nikada nije bila.. nikada nece biti.. zato ne želim da se zamaram puno..imam dogovorenu partiju skrivaca kod frižidera.. mislim da napokon znam kako da se sakrijem.

random determination
<< 06/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
5125

Powered by Blogger.ba